Nakon završetka ortodontske terapije potrebno je zadržati postignute rezultate. Ovisno o prvobitnoj anomaliji, postignutom stanju, anatomskim karakteristikama i dobi pacijenta, zubi imaju veću ili manju sklonost ponovnom vraćanju prema prvobitnom stanju. To ne znači da će se korigirana anomalija uvijek vratiti, već da će u određenim slučajevima postava zubi postupno odstupati od one postignute terapijom prema onoj kakva je bila prije terapije. Stoga se po završetku ortodontske terapije koriste retaineri – naprave koje ne djeluju ortodontskom silom već samo učvršćuju zube u određenom položaju sprečavajući ponovnu pojavu anomalije. Postoje retaineri različitih konstrukcija (fiksni i mobilni), a vrijeme nošenja može iznositi od nekoliko godina pa sve do doživotnog. Uglavnom su prilagođeni da svojim oblikom i smještajem ne uzrokuju veće smetnje prilikom govora, žvakanja i održavanja oralne higijene. Čest oblik retainera je izrađen od obične ortodontske žice fiksirane uz jezične plohe donjih zubi. Taj retainer sprečava ponovni nastanak zbijenosti, anomalije koja je posebno sklona ponovnom javljanju. Drugi oblici retainera mogu biti izrađeni poput prozirne udlage koja pokriva grizne plohe zubi, ili se pak mobilna naprava prestankom aktivacije može koristiti kao privremeni retainer.
Neke anomalije imaju veću sklonost ponovnom pojavljivanju od drugih. Završetkom terapije takvih anomalija nužna je primjena retainera kroz dulje vremensko razdoblje. Postoje i anomalije koje se nakon korekcije vrlo rijetko vraćaju, pa se nakon terapije nije potrebno ili je potrebno tek kratkotrajno nošenje retainera.